субота, 4. март 2017.

Milan Stanišić- 8:45











-Zavisi sve od toga u kom smislu je rečeno, pomišljeno... izgovoreno. Od toga da li smo na umu imali neko spasenje, ili nam je super ovdje ovako... ili smo se opredijelili i za jednu i za drugu opciju. Sve je moguće... mada, ovo je jedina mogućnost koju poznajemo, ali nema veze. Hrabar je onaj koji teži slobodi, koji je slobodan. On ili ona. Ona ili on. Nije važan redosljed...
Sve ovo motalo mu se po glavi. Mučio ga je zadah tog tereta misli sa kojim se probudio, dok se sunce stidljivo promaljalo kroz spuštene roletne... kao da sija po prvi put. Predrasude... neshvaćenost, osude najbližih... ili onih koje je smatrao najbližima. Ponavljanje, u monotonim ciklusima, koji su nalik jedan na drugom... periodima koji kao da se ne smjenjuju. Sivilo, načini u izmaglici, tuđi načini koji pale, koji rade...
-15 do devet je.-promrmlja. -Moram da krenem...

Нема коментара:

Постави коментар

Milan Stanišić - Pjesme van opticaja (zaleđeni trenuci) vol. 6

Ilustracija, Foto: Pixabay POTPALUBLJE Ivu Ponekad Dovoljna je mala Igra riječi Zbuniš se Zapalio bi možda Cigaretu Nude ti džoint A uz džoi...