Foto: Privatna arhiva
Blues dance
Dok sumrak tone,
I ljubi mjesec,
Vežem pismo
I šaljem u nepoznato.
Sa prozora slušam svirca,
Neku melodiju stranu svira,
Bosa započinjem ples,
Uz taj neki stari džez,
Plovim tijelom kroz muziku,
Maštam o boljem vremenu.
Ulična svjetiljka obasjava,
Duše nekih prolaznika,
Ne vidim likove,
Vidim sjenke,
Dok noć tone,
Uz miris tišine,
Pokrivam se snovima.
Soul gaze
Maštanje o življenju,
U kolibi napuštenoj,
Sa izgledom šarene duše,
I vratima univerzuma,
Unutar nje,
Sva svoja maštanja ostavljam,
Zaključana sigurno.
Ispred kroz staze,
Jedne lutalica trag potpisan,
Svici se okupljaju uveče,
Oko vatre inspirisane,
Nekim izgubljenim dušama,
Koje se kroz pjesmu pronalaze.
Satovi su bačeni,
Vrijeme ne postoji,
Neshvaćeni idealisti,
Skupini se pridružuju,
Bez riječi se razumiju.
Dobrodošli su svi oni,
Koje svijet ne shvata,
Gomila čudaka.
Radio travel
Na starom radiju,
Muzika nekih davnih generacija,
Ne mijenjam stanice,
Pojačavam vrijeme.
Slušam zvijezde,
Ogovaraju ljubav mjeseca i sunca,
Najljepšim stihovima opisuju,
A ja im kradem riječi.
Noći su posebne,
Kad svi utonu u san,
Ti budan slušaš svijet,
I stvaraš svoj svemir.
Dok posmatram u sobi,
Od svijeće,
Kroz vitraž,
Kako plove zaljubljeno,
Sjenka i figura.
Biografija autorke
Uma Čoković rođena je 1993. u Bijelom Polju, trenutno živi negdje drugo. Studirala filologiju, govori šest jezika i uči sedmi. Poeziju i druge literarne zapise objavljuje na svom Instagram profilu. Za sebe kaže da je nesnađena duša u modernom sivilu.
