Milan Stanišić- Iščašen opet

Osmjehom do Bitolja

tako crtaš dan,

Nespretan lažno

smjeran ne govorim

od gordosti…

Pokloni mi taj za sebe

Hoću kako si posebna

sebično da gledam

Milan Stanišić- Par misli

Ako te vole djeca i Romi, sve je ok sa tobom.

*

Ako si kadar prepoznati najbolju verziju nekog čovjeka, a taj neko nema kapaciteta da se za to uhvati- onda na neki način i stradaš. Ako je mnogo takvih u tvom okruženju, onda zaista stradaš svakog dana. Jer nema spasonosne razmjene energija koja takođe u dobroj mjeri daje ‘’vjetar u leđa’’.

*

Svakom je data mogućnost da svjedoči svoj dio istine, ali je istina, bez sumnje, jedna.

*

Kao što pravda nije slijepa, tako ni poštovanje autoriteta ne bi trebalo biti slijepo. Tačnije, ako je ono slijepo, onda se više ne radi o poštovanju autoriteta, već o kultu ličnosti.

*
Neke stvari je neukusno komercijalizovati.

*
Bijeg od realnosti, kroz izbjegavanje pojedinaca da se sa samima sobom suoče, doveo je do kolektivne iluzije koju danas kao čovječanstvo živimo.

*
Svako pomodarstvo vodi k' neslobodi

Milan Stanišić- Stvorene i nestvorene magle

sa poslednjim dimom
uvuče se u dah
kao što i prva
dolazi sa zorom

pogled na visoravan
oboje imamo uvide
u eventualne istine
sve postojeće je moguće...

Zraci ulaze sa stvarnošću
U sobu i srce sobe
Neki glas opominje me,
Tjera me da misli ti šaljem

Govori kroz maglu
Šapće umoran, dotrajao
Kroz sve stvorene
I nestvorene magle

možeš da je zadržiš?
Možeš da je uhvatiš?
Da doplivaš do nje?
Čini se da čeka tebe