Milan Stanišić - Pjesme van opticaja (zaleđeni trenuci) vol. 6

Ilustracija, Foto: Pixabay

POTPALUBLJE

Ivu

Ponekad

Dovoljna je mala

Igra riječi

Zbuniš se

Zapalio bi možda

Cigaretu

Nude ti džoint

A uz džoint

Povremeno

I moralne lekcije

A ti sa ljudima

A sam

A oko tebe

Otvoreno more

A na kopnu

Rastuća očekivanja

Koja te guše

Paranoično stanje uma

Nigdje si

Zbunjen i nesnađen

STARCI ŽIVE VJEČNO

 

Svim žrtvama tranzicije (1945 -  )

 

Kad su nas proganjali

Blaženi smo bili

Uvjereni u snagu svojih misli

Nekad bi se odbrana

Manifestovala kao kanonada blagosti

U stavu prepodobnog

A pokatkat i u vidu udarca

Otvorenom šakom u predjelu glave

Uvjereni da osmjeh

Rastjeruje oblake

Uvjereni da sunce

Uvijek izađe poslije kijameta

Tako smo živjeli naše dane

Što se u vječnost ponavljaju

Nenavidnici su sada skoro prošlost

Ali ne zaboravite

Kako su i onomad umirali

U pokušaju da nas pokore

Oni vjeruju samo sebi

Samo sebi i u svoje snage

Njih vjetar rasipa

Kao prah sa lica zemlje

Mi ne umiremo

Mi smo vječni

Mi ćemo vječno da živimo

U sopstvenim odbranama

U odbranama od nenavidnika

 

OTAC UMORNI

 

Od potisnutog

Unutrašnjeg splina

Morske zvijezde

Ponegdje na koži

Crveni jež

Šljašti na nosu

Kao petokraka

Poezija psihosomatike

Svuda, u izobilju

Troši dane nesavjesno

Kad je tužan

Kao što službe bezbjednosti

Bacaju važna akta

U vjetrovima prevrata

Konzumira poput nemani

Samog sebe kad je tužan

I niko tu tugu ne može da razbije

Taj predvječni dojam zamke

Izgubljen nestane pod morem

Nestane, pa par desetina

Metara naprijed ispliva i razvuče osmijeh

Od uva do uva

Tako se raduje

Kad nešto sitno uspije

Pa se hrabro održava

Na površini vode

Nema šanse da potone

Jimmy Hughes - Kišni dan

 

 

Foto: Privatna arhiva

KIŠNI DAN

Ne možeš nikako znati, ne možeš.

Nisam ti to još stigao reći...

Uzeo sam malo prašine, udahnuo duboko i

nestao sa ovog sveta.

Ništa nisam jeo danima, pio sam samo vodu

usled svega toga...

bio sam veoma srećan u mislima

slušao sam najtužnije note

gledao skakavce kako plešu,

crve kako se ljube i puževe kako dišu.

Ležao sam na krevetu, smejao se duboko.

Došli su po mene noćni čuvari, vezali me čvrsto,

ali mom smehu nije bilo kraja.

Odjekivao je eho u toj prašini vremena.

Ne možeš nikako znati , ne možeš. Nisam ti to

još rekao, a voleo bih znati reči.

Voleo bih umeti ti reći.

Znaš, davno sam se odrekao svega...

Ustao i sišao sa planine bogova

zaboravio sam priče, pojačao tišinu.

Ugasio život i upalio dan.

I misli su mi nestale, reči su odletele južnije

Svi cvetovi su delili isti miris

Sve pčele su zujale isto

Svet je izgubio boje...

Postao sam tada, kažu, normalan...

I sve je bilo čisto, nigde trunke prašine

niti crne niti zlatne...

Srebrne ili žute..

Roze ili plave...

Bio sam, možda, tužan..

Bio sam sàm sebi čudan..

Rekao sam ti sada svoju najveću tajnu.

Najveću tajnu dnevnog svetla, ovozemaljskog

života.

Noćni čuvari stoje nemo,

gledaju me kako se gluvo smejem

grohotom, duboko...

Prašina se od smeha uzdiže

I sve je više udišem.

Odlazim pešice u duboke šume severa

Putem gledam vesele, plešuće skakavce

I crve kako se ljube.

Mislima nestajem sa ovog sveta.

Sada možeš znati.

Sada sam ti uspeo reći.

Lud sam, jesam!

Ponovo sam srećan!

Kratka biografija:

Jimmy Hughes (Nataša Dimić) odrasla je u Budvi, gdje je zavrsila osnovnu i srednju školu. Dalje obrazovanje nastavila u Beogradu, na Univerzitetu Alfa, smjer engleski jezik i lingvistika. Ponosni vlasnik dva psa, druželjubiva, komunikativna, zaposlena u RTV Budva kao novinar.

Pavle Gligorović - Prošlost koja uvijek juri za nama

Foto: Privatna arhiva

Izbor iz zbirke pjesama „Treći put ti govorim o ljubavi“

U OHRIDU OŽIVLJAVAM LJUBAVI MRTVE

Pokušavam apsorbovati
mutne volšebnike
nagomilane kalendare prošlosti.
Prošlost koja uvjek juri za nama.
Noć pada nad vodom i harpije se bude.
U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve.
Idem protiv zaborava prelazim Rubikon.
Odjekuje klopot tačke bez povratka,
niz nepregledne stepenice grada.
Mrak grli ispupčene figure, miluje -
prstima po vazduhu; tvoje sjenke u njemu.
Siluetu novog svijeta obgrlila je praznina.
Mramorni kipovi i opsene u tvom telefonu ćute.
Krastava koža slična slonovoj otpada,
pijani goropad se budi i ne poznaje strah,
sve ono što je nekad bilo uspavano
sad vrišti na sav glas.

U Ohridu oživljavam ljubavi mrtve
još ovaj put...

JOSEF KOVALSKI

Nosim ovaj nepostojeći sat
na zglobu ravnodnevnice
jer sve stvarne satove rabio sam
prilikom čitanja
fame o biciklistima.
Sada sam
bezvremeni Josef Kovalski
i to je sasvim ok.
Špekulanti ionako
namještaju stvarnost
po sopstvenom nahođenju.
Prašina prekriva
nadolazeće vjekove.
Vazduh u plućima
izostavlja privide.
Vrijeme na ovoj planeti
zaslužuje prezir.

PJEGAVA LEĐA HODAJU MRAKOM

Epoha je pornografije.
A renesansi umjetnici mrtvi su svi .
Na ničijoj zemlji
u današnjoj kulturi
nema mjesta za pubične dlake
i djecu Vudstoka.
Buletovi gulići umorni
od nepravde - digli su ruke već.
Ispitivati postojanost dva tijela
uplitati se u istoriju sladostrašća
nema smisla,
stoljeće su prozirna i kratka.

Pjegava leđa bacaju
odbljeske po parketu
hodaju štraseom
emigrant sam
u tim dugim nogama

prljavi jugos,
tvoja Njemačka se opet sprema za rat.

Biografija autora:

Pavle Gligorović (1988) rođen na Cetinju. Do sad je objavio tri zbirke poezije “Daždevnjak na suncu” (2021), “Mravi iz utičnica” (2024), “Treći put ti govorim o ljubavi” (2026). Zastupljen je u književnim časopisima i zbornicima poezije u zemlji i regionu. Član je Udruženja pisaca i književnih prevodilaca Crne Gore. Prevođen na mađarski, italijanski i engleski  jezik. Živi i stvara u Podgorici.

Milan Stanišić - Pjesme van opticaja (zaleđeni trenuci) vol.5

 

Foto: Pixabay/Mehdi_meghari

"Najoprečnija duhovna stanja: strah ili opasna radost ili plodan mir, smenjuju se u čoveku gotovo kalendarskom stalnošću i javljaju se neminovno, uporedo sa promenama na zemlji."

(Ivo Andrić, "Znakovi pored puta")

BAGI

Prizor je pustinja
Prizor je sve
Uzbrdica
Vrtoglavica
Ustajanje u 7
Čaj u 5
Strah od pasa
Sve lakše podnosim
Strah od života
Sve lakše prolazim
Pse ujutru puste u hodnik
A ja idem na faks
Pomalo se sledim iznutra
Ali preživim
Na kraju shvatim
Sve je dobro
Kad je tu moj drug
Bagoslav
Čovjek u prizemlju
Isto kao ja
Ustaje u 7
Pije čaj u 5
Uz razliku da ne ide na faks
Posmatra oko sebe
Prolaznost života
Smije se smrti u lice

STRAH

Ništa mi nije
Skoro da je odlično
Razlika između "je"
I "osjećam se"
Koja li je
Čak se pojavljuje
Neka rima
Provejava
A nemaš stila
Krećeš se bezobzirno
Prema smrti
Poražen i pun sebe
Poskakuješ

VUK I DAČO

Pod prozorom
Pjesme joj pjeva
Svjestan ishoda
Ali nije lijen da krene
Drugi sjedi
Gleda u slova i smije se
Uglavnom priča pametno
A smije se k'o lud

DVORAC 2003

Novi zamak
Od skvašenog pijeska
Od blata
Za novi početak
U novom gradu
Reče mi majka
I poljubi moju usijanu glavu
Razboriti, dražesni dječak
To svi kažu
A mene stalno udarao
Neki nemir brate
Tek sad to vidim