S kraja na kraj sobe, s kraja na kraj sebe,
nervoznim hodam korakom...
Čudne mi misli opet sjećanjem na tebe
ispune oči oblakom...
Pa dođu fini dani, sunce mami vani,
a vani nemam s kim,
sjetim se dana davnih, sjetim tebe, darling,
tebe, mon amie...
Pa ovi dani prođu i snjegovi dođu,
kroz vazduh osjetim
mirise tvoga tijela, tebe, mia bella,
tebe mon chéri...
Ptice pjesmom traže šaku mrvica pažnje
i čujem buku sa korzoa,
sunce kuca na roletne, dan me zove da ga sretnem
na pola puta, do prozora,
al' niti mogu ja izaći, niti on može više uć,
u tvojoj maloj putnoj tašni izgubio sam ključ
od ove stare sobe,
od onog starog sebe...
Pa dođu fini dani, sunce mami vani,
a vani nemam s kim,
sjetim se dana davnih, sjetim tebe, darling,
tebe, mon amie...
Pa ovi dani prođu i snjegovi dođu,
kroz vazduh osjetim
mirise tvoga tijela, tebe, mia bella,
tebe mon chéri...
Foto i video: Privatna arhiva/Bojan Peko Minić
