Bojan Peko Minić - Ključ

S kraja na kraj sobe, s kraja na kraj sebe,

nervoznim hodam korakom...

Čudne mi misli opet sjećanjem na tebe

ispune oči oblakom...

Pa dođu fini dani, sunce mami vani,

a vani nemam s kim,

sjetim se dana davnih, sjetim tebe, darling,

tebe, mon amie...

Pa ovi dani prođu i snjegovi dođu,

kroz vazduh osjetim

mirise tvoga tijela, tebe, mia bella,

tebe mon chéri...

Ptice pjesmom traže šaku mrvica pažnje

i čujem buku sa korzoa,

sunce kuca na roletne, dan me zove da ga sretnem

na pola puta, do prozora,

al' niti mogu ja izaći, niti on može više uć,

u tvojoj maloj putnoj tašni izgubio sam ključ

od ove stare sobe,

od onog starog sebe...

Pa dođu fini dani, sunce mami vani,

a vani nemam s kim,

sjetim se dana davnih, sjetim tebe, darling,

tebe, mon amie...

Pa ovi dani prođu i snjegovi dođu,

kroz vazduh osjetim

mirise tvoga tijela, tebe, mia bella,

tebe mon chéri...

Foto i video: Privatna arhiva/Bojan Peko Minić