Suzana Đurišić - Pripadanje (tri pjesme iz poetskog rukopisa)

 

Foto: Privatna arhiva

MORNARU ŽIVOTA MOG

 

Mornaru života mog,

Ima te najviše u vodi.

Znaš, to sebično plavetnilo

Ispunjava mi srce mirisom tvojim

Kad god ga ugledam.

I zaista ne znam što me tako prokleto na tebe sjeti.

 

Kratko si ostao na mojoj stanici,

Pa sad sa visine

Gledaš moje borbe, pobjede i poraze.

A tvog odraza u svakoj ima.

Jer kako drugačije.

Zauvijek tvoju narav nosim.

 

ZAVOLJESMO SE TI I JA

 

Katkad se zapitam,

Da li ljudi koji žive

Iza ove žive ograde i kapije od metala skovane,

Gledaju ovu stazu kao i ja.

 

Godinama se vraćam na ovo mjesto

Posmatrajući ovu stazu kao stazu života.

Sa obije joj strane odiše život

Iako je kamenom ograđena, odiše život

Gdje joj se nazire kraj, ti vidis beskraj.

 

Na moru život je jednostavniji.

Nema potrebe za suvišnim riječima,

Samo vjetar i valovi govore.

 

Zavoljesmo se, ti i ja ipak,

Plavetnilo i tvoji horizonti mi postaše kuća mira.

Kad me pitaju,

Šta vidiš kad se tako daleko zagledaš

Kažem im – budućnost

 

Blisku ili daleku,

Kako se već uzme,

Bitno da je lijepa i spokojna

Kao spajanje neba i mora.

 

PODGORICA

 

Ovo je grad u kojem sve miriše na dom.

Na nešto moje.

Na boje uz koje sam odrasla… i za koje

sam odrasla.

 

Grad pun grafita, znate

Onih dječaka u koje smo se sve nekad zaljubljivale.

Grad u kojem imamo izraze samo nama poznate.

 

Ovdje se nekako lakše diše.

I sunce je toplije.

Žao mi je svih onih koji

Ne vide ljepotu ove naše dame.

 

Srećna sam što sam baš ovdje odrasla.

A kad danas čujem: “Ona je iz Podgorice, snaći će se”,

samo se nasmijem.

 

Jer mi smo naučeni da se borimo — ali i da bodrimo.

Da znamo i za kuma, i za brata, i za komšiju do vrata.

I samo me nešto stegne u grudima kad me pitaju na ulici:

“Izvinite, jeste li odavde?”

A ja kažem — jesam.

Biografija autorke:

Suzana Đurišić rođena je 6. marta 1997. godine u Podgorici. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u rodnom gradu - Osnovnu školu „Boro Ćetković“ i Srednju mješovitu školu „Ivan Uskoković“. Akademski put nastavila je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za filozofiju, gdje je diplomirala 2020. godine.

Volonterka Crvenog krsta Crne Gore postaje 2014. godine kada shvata važnost humanitarnog rada i to postaje njen put.

Profesionalni put nastavlja kroz stručno osposobljavanje u srednjoj školi, kao profesorica filozofije, gdje stiče i nastavničku licencu. Ipak, život je vodi drugim putem ka medijima. U novembru 2020. godine započinje svoju karijeru u Radio-televiziji Budva, najprije kroz radijsku obuku, a potom i na televiziji, gdje radi i danas. 

Članica je Sportsko-rekterativnog društva "Open Water" gdje nastavlja put humanosti i  solidarnosti.

Majka je dvoje djece  sina Nikolaja i kćerke Iris. 

Između filozofije, medija i svakodnevice, nastaje njena poezija: tiha, lična i iskrena.