Nenad Tomović Stato - Hendikepiran

Stato (slijeva) i Miloš Maslovarić - Prefix, Foto: Facebook/Privatna arhiva

Hendikepiran k’o klanovi što pucaju u javnost.

Hendikepiran k’o mediji što informišu javnost.

Hendikepiran k’o izjave što daju se za javnost.

Znaš, i ja sam hendikepiran - to teška je realnost.

 

Džaba mi što pričam, često ne znam da se izrazim.

Džaba mi što hodam, ne znam ljudima da prilazim.

Džaba vidik jasan jer su blurovani izlazi,

a otvorene oči znače – zatvoreni prilazi – meni.

Slabo izlazim, a nisam prikovan za kolica,

samo lica likova me plaše. Vilica se krivi, imam tikova,

a nisam hemiju ni tak’o, sem za kontrolni u osnovnu.

Imam sposobnost osnovnu i osnovu za život, ali ga ne živim.

I kad sunce grije, dani su mi sivi, k’o da vjetar bije, k’o da lije kiša…

Onda shvatim, nemam ništa, osim te tri stvari.

Nosiš sve te skupe stvari i tu skupu hranu variš dok bos si,

a bos prosi. Kosiš. I dok si rek’o „keks“, lake pare i seks

postanu ti težak teret. Ostanu ti dvije opcije:

 

1. Da odgovornost snosiš za grešku što je ljudska priroda

i slijediš tok prirodan, dok jedini oporavak je boravak u tamnom dijelu duše,

Gdje su djela što te guše. Tamo mračno je i puše promaja,

al’ samo tu ćeš naći sve što treba da te osvijetli i prosvijetli

nekom drugom put, koji nije kao tvoj, nego suprotan.

2. Ovom drugom ćeš ostat’ broj ukopan što svjesno proces ponavlja

i bićeš, da ne ponavljam:

 

Hendikepiran k’o klanovi što pucaju u javnost.

Hendikepiran k’o mediji što informišu javnost.

Hendikepiran k’o izjave što daju se za javnost

Znaš, i ja sam hendikepiran – to teška je realnost.