Milan Stanišić- Stvorene i nestvorene magle

sa poslednjim dimom
uvuče se u dah
kao što i prva
dolazi sa zorom

pogled na visoravan
oboje imamo uvide
u eventualne istine
sve postojeće je moguće...

Zraci ulaze sa stvarnošću
U sobu i srce sobe
Neki glas opominje me,
Tjera me da misli ti šaljem

Govori kroz maglu
Šapće umoran, dotrajao
Kroz sve stvorene
I nestvorene magle

možeš da je zadržiš?
Možeš da je uhvatiš?
Da doplivaš do nje?
Čini se da čeka tebe