Mimoišao
sa stvarima.
Staro
postade novo,
a
novo- staro
Moja
sudbina ne postoji
bit
je iznad sujevjerja
Moja
sudbina koja ne postoji...
gubi
me...
Između
dvije rupe
Nesređenih
misli
Strijepim
od sjećanja
Na
kamili naopako jašem.
Pustinjski
vetar huče
A
prašina ulazi u moje oči.
I
postojim, i ne postojim
I
jesam, i nisam
I
živ sam, a i nema me
Dolaziš
iz zaborava
truležna
si jabuka
Dok
pitao sam se
Koji
te crv izjeda
ti
si mislila da si
drvo
na Drugoj planeti
No comments:
Post a Comment