Ljudi, nikad nema
ljudi
Svi odu negdje
i ja – tamo gdje
je lakše
za njima
Uvijek u samoće,
Gdje smo otuđeni
Jedni od drugih
i u drugim,
i narednim samoćama
ali nikada
stvarno zajedno
jer se ponavljamo
baš u
otuđenostima
dok odlazimo
vjerujući da je
tamo negdje
lakše
a nigdje nije lakše
nigdje, ako smo
oslonjeni
jedino na samoće
u kojima se
beskonačno
ponavljamo
zato nas toliko
boli
sloboda koju
odvojeni dišemo
jer sve ovo znamo
odavno
jer nas nikad
nije bilo
ovoliko kao danas
koje nikad nije
došlo
i nikad nas neće
biti
onoliko koliko je
trebalo
eto baš danas
surovo je, ali
istinito
mi nikada nećemo
zajedno mijenjati
svijet
No comments:
Post a Comment