Do tada nije imala priliku da posjeti neku stranu zemlju. Razlog za to možda je bila i urođena lijenost, ravnodušnost prema spoljašnjosti, nezainteresovanost... I na brodu nije gledala razgaljene talase, već je pogled bio uprt ka oblacima. Ka nebu iznad Egejskog mora.
Na put je ponijela malu bilježnicu, i dok je, uz kafu, završavala prvu jutarnju cigaretu, inspiracija se čas pojavljivala, čas iščezavala. Na pamet su joj padale duge rečenice, bez suvišnih strancizama, oštre koliko je potrebno. Ali, u isti mah, nešto joj je govorilo da vrijeme odmora nije pogodno za pretjeranu introspekciju.
Prolazili su sati, bilo je vruće, neko je pustio Vranjkovića. Svi su čekali veče da se gleda fudbal, selo protiv sela. Bili su izbori, ona je čitala Valjarevićevu knjigu o Amsterdamu i u glavi pokušavala da razazna kako se prave čuvene ćufte iz Ljudi za stolom. A bilo ih je okolo i svi su ćutali. Julska sunčanica tjerala je na osvježenje.
Ovdje se kafa pije sa mnogo leda. I nema velikih problema kada su svi tamo gdje obično nisu.
Нема коментара:
Постави коментар