субота, 14. април 2018.

Branka Knežić-Poeta


















Blago meni, Stameni Što mi oko osokoli. Pravedni poljubac biserni Čelo mi oboji. Emanuile, blago meni Jer si čuvar djevojačke zvijezde Koju Nebo pohrani U san poete. I svjetlost si sjeni Kada ustukne Duh isprepadani. Blago meni, jer Srce vuka u junaka I znoj teški, Čemerni U krilu mi zatreperi. Osana mi u grlu zastade, Da opet tebe nahodim, blago meni! Evo srca! I cijelog bića! Na službu Tebi! Neka u ljubavi krvari Pod teretom ovosvjetskog soja, neka stenje I pojem toplim napoji Dušu suzom bremenitu Poetu. Blago meni...poetu.

Нема коментара:

Постави коментар

Milan Stanišić - Pjesme van opticaja (zaleđeni trenuci) vol. 6

Ilustracija, Foto: Pixabay POTPALUBLJE Ivu Ponekad Dovoljna je mala Igra riječi Zbuniš se Zapalio bi možda Cigaretu Nude ti džoint A uz džoi...