недеља, 22. април 2018.

Milan Stanišić- Prvog jutra po Postanku

















Ne dešava se prvi put
a ne možemo objasniti nijedan
Svi smo mi negdje,
tu i tamo, izgubili sebe
nekom prilikom

Nema pravednosti.
Ali postoji Kraljevstvo Milosti.
U istoimenom filmu
Jake umire, a Terry Noonan ostaje živ

Nema smisla, ni jasnosti.
Pa možda je State of grace zapravo
drevni san Konstancija Hlora

Odamo li se čarima takve estetike
lako ćemo doći do spoznaje:
Naš grad ne postoji. On je kontemplacija
Antuna Padovanskog

Čovječanstvo je fikcija začaurena
u njegovoj glavi. Događaji imaginacija.
Prostor i vrijeme nisu ni postojali
do one ranofebruarske noći

Prvog jutra po nastanku svijeta,
prestajali smo
da prividno postojimo.
Zabluda je nestala, a ti si nastala
Od mog rebra

Нема коментара:

Постави коментар

Suzana Đurišić - Pripadanje (tri pjesme iz poetskog rukopisa)

  Foto: Privatna arhiva MORNARU ŽIVOTA MOG   Mornaru života mog, Ima te najviše u vodi. Znaš, to sebično plavetnilo Ispunjava mi s...