Sunday, April 22, 2018

Milan Stanišić- Prvog jutra po Postanku

















Ne dešava se prvi put
a ne možemo objasniti nijedan
Svi smo mi negdje,
tu i tamo, izgubili sebe
nekom prilikom

Nema pravednosti.
Ali postoji Kraljevstvo Milosti.
U istoimenom filmu
Jake umire, a Terry Noonan ostaje živ

Nema smisla, ni jasnosti.
Pa možda je State of grace zapravo
drevni san Konstancija Hlora

Odamo li se čarima takve estetike
lako ćemo doći do spoznaje:
Naš grad ne postoji. On je kontemplacija
Antuna Padovanskog

Čovječanstvo je fikcija začaurena
u njegovoj glavi. Događaji imaginacija.
Prostor i vrijeme nisu ni postojali
do one ranofebruarske noći

Prvog jutra po nastanku svijeta,
prestajali smo
da prividno postojimo.
Zabluda je nestala, a ti si nastala
Od mog rebra

No comments:

Post a Comment

Milan Stanišić - Tri sasvim obične pjesme o nostalgiji

  BURNOUT Samo sam izašao iz objekta Duše izvrnute naopačke Nije to bilo tako loše Kao što se možda čini Sjeo sam potom na klupu Zatvorio oč...