Dragana Pribilović - Pjesma o snu

Ponekad sanjam Karuč 
I kako mi kosa miriše 
na ribu 
I kako se razdanjuje 
nad jezerom 
Tako čarobno 
Da na momenat ne znaš 
Da li sviće ili se smrkava 

Ponekad sanjam kako gulim krompir 
I pjevušim 
Neku pjesmu koju ne
znam đe sam čula
Ponekad sanjam kako
ogrnuta ćebetom
Sjedim na verandi i
gledam kako pada kiša
I mirna sam
I mir je toliko gust
u mojim plućima
Mom krvotoku

Ponekad sanjam kako
mi kafa prekipi
Po vreloj ringli
A ja se samo nasmijem
I nema veze
Jer tu sve drugo štima
Ponekad sanjam
punu kuću djece
I bol u stopalu
Jer sam nagazila na lego kocku

Ponekad sanjam barku
I pune mreže ribe
I u snu kažem
"Ne ulazi mi sa tim
čizmama u kuću"
Sanjam kako tresem
krpu kroz prozor
Samo da bih virnula
Sa kim to tamo stojiš
I pričaš

Sanjam priganice i sir iz
ulja
Karirano ćebe
preko bijelog čaršava
I kako kaplje maslinovo
ulje
Preko zelene salate
I Karuč, vazda Karuč
Vazda jezero
I nikad ne znam...
Gledam li njega ili tvoje
oči... Ponekad sanjam...
Kako drijemaš
na dvosjedu
Poslije ručka
Dok na televiziji po ko
zna koji put
Skupštinu odlažu za
drugi dan
I po malo krči ton i po
malo se gubi slika
Ali ti o tome pojma
nemaš
Jer više spavaš nego što
gledaš

Ponekad sanjam otiske
masnih prstića
Po velikom
trpezarijskom stolu
I ne smetaju mi
I sve brišem sem njih
Neka ih
I po stolu svuda
svjetlucka cukar
Neka ga

Ponekad sanjam
Kako pucketa vatra u
kaminu
I dvije šolje pune čaja
I Božićne zvijezde na
prozoru
Ponekad sanjam
uspavane neđelje
I kad se probudim po
malo me boli
U grudima
I sigurna sam da kad bi
me rasporili
Tamo bi našli
Sve ove želje
ugniježđene
Između srca i pluća
I možda bi shvatili zašto
onako kašljem
I zašto me to ponekad
boli
Nije lako želje iskašljati

Ponekad sanjam
Nebo preslikano u
Skadarsko jezero
I sebe kako ne znam
Je li to voda il su tvoje
oči
I bešumnost mira u
svojim ušima
I kako sve miriše na bebi
puder
I Karuč...Vazda Karuč
Dok se u sebi kunem
Da tamo više nikad neću
ići.