Ponekad čovjeku treba samo topla riječ
I zagrljaj da ozdravi od svega što ga muči, guši, ubija iz dana u dan A nije ni svjestan koliko mu malo treba, baš ono malo što nekako uvijek pod velom rezervisanosti izmiče, pa da sve bude dobro, da se ustane kao Fenix iz pepela u koji se, možda, pretvorio jer je nekada nekog više od sebe volio.
Нема коментара:
Постави коментар