Neki ponor, neki jad
unutrašnji čvor i smrad.
Bezrazložno slomljen, nekako sam
Nekako zbijen, od sebe izgnan
I onda jedna vijest ,jedna
sumnja,
jedan san, jedna riječ, otvoriše
novi dan.
Pomen tvoga postojanja,
aranžirao je moja osjećanja.
S vremena na vrijeme,
u glavi ta misao,
i dotadašnje nevrijeme
dobija novi smisao.
Dovoljna je ta radost,
da osjećanja kad se isprepleću,
razbije svu gadost, da odaberem
sreću.
No comments:
Post a Comment