Ivo Branković- Ono (Ona)

Neki ponor, neki jad

unutrašnji čvor i smrad.

Bezrazložno slomljen, nekako sam

Nekako zbijen, od sebe izgnan

I onda jedna vijest ,jedna sumnja,

jedan san, jedna riječ, otvoriše novi dan.

Pomen tvoga postojanja,

aranžirao je moja osjećanja.

S vremena na vrijeme,

u glavi ta misao,

i dotadašnje nevrijeme

dobija novi smisao.

Dovoljna je ta radost,

da osjećanja kad se isprepleću,

razbije svu gadost, da odaberem sreću.