Milan Stanišić- Tromsø

Puževi mogu da spavaju i do tri godine.

Moj san traje cijelo vrijeme.

Volim kad tako mislim.

Veče me stihovima hrani.

Loše dane vučem umoran,

Ptice su pevale himnu Aliluja.

Od bola sam umir’o gorko, a sam

O ljepoti nije govorio niko,

Ideali postali prećutna stvar.

Osjetih, ljubav me ta zaobišla

Pojela je siva, zloćudna neman

I kao za intat baš naletim na tebe

S ivice Tromsa posmatraš vodu.

A drvoredi čedni, stidljivo šapću

O nama u vremenu koje je prošlo

O radosti nije govorio niko,

Ideali postali prećutna stvar.

Osjetih, ljubav me ta zaobišla

Pojela je siva, zloćudna neman

I kao za inat baš naletim na tebe

S ivice Tromsa posmatraš vodu.

A drvoredi čedni, stidljivo šapću

O vremenu u nama koje je prošlo