понедељак, 22. јануар 2018.

Milan Stanišić- Tromsø


Puževi mogu da spavaju i do tri godine.
Moj san traje cijelo vrijeme.
Volim kad tako mislim.


Veče me stihovima hrani.
Loše dane vučem umoran,
Ptice su pevale himnu Aliluja.
Od bola sam umir’o gorko, a sam

O ljepoti nije govorio niko,
Ideali postali prećutna stvar.
Osjetih, ljubav me ta zaobišla
Pojela je siva, zloćudna neman

I kao za intat baš naletim na tebe
S ivice Tromsa posmatraš vodu.
A drvoredi čedni, stidljivo šapću
O nama u vremenu koje je prošlo

O radosti nije govorio niko,
Ideali postali prećutna stvar.
Osjetih, ljubav me ta zaobišla
Pojela je siva, zloćudna neman

I kao za inat baš naletim na tebe
S ivice Tromsa posmatraš vodu.
A drvoredi čedni, stidljivo šapću
O vremenu u nama koje je prošlo

Нема коментара:

Постави коментар

Miljan Nikolić – Tri pjesme iz zbirke „Heraklitova pričest“

  Miljan Nikolić, Foto: Privatna arhiva PARALELNI ČOVJEK   Paralelni čovjek uporedno sa mnom živi svoj vijek ne dotičući se moga svi...