Mrk je mjesec pod tuđim nebom. Noć te izaziva
da izađeš na megdan sebi. Lako je bit vuk međ tuđim stadom, al' budi vođa
čopora svog. Od tuđeg sunca tijelo zebe, od njihove zime i toke bi zakvocale.
Gorak je med iz zlatne kašike, pelinova je i čaša rakije.
Bježiš od svoje
prašine, gazeći istinu da se tuđ vjetar vezat ne može.Zalud se dičiš konjima
vranim, na neke se staze njima ne može stići. Tabaš put budućnosti na klimavim
nogama prošlosti. Strme su tuđe visine dok se klizaš o svoj kamen.Trnovat je
vrh sa kojeg gledaš unazad. Prodaješ svoje čojstvo da bi skupo platio njihovo
junaštvo. Tvoja mora su ti bila uzana, al' tuđe jedro uvijek će ti biti sidro.
Zalud sjediš na prijestolu, kad na svome dvoru nisi kralj.
No comments:
Post a Comment