Izmamljuješ osmijehe
na sumornim licima,
ispravljaš neugodne
krive linije, koje nose sve
Važna si za
banatski vazduh
Obuzdavaš strah od poplava
On će voljeti nekada
nekog poput tebe
Jedne rane zore
kad krene da nahrani pse
Čuvaće tvoj pogled
i sjećanje na korak lak
za drugu, novu Ti
na vedrijoj zimi
Kičasti sjaj
izgrebanog stakla,
stvaranje mita o trenutku
U trenutku vizije beskraja
Нема коментара:
Постави коментар