Imam grudohvat stvari da ti kažem: Kada te nema, korake za sobom ostavljam po cesti I prosim toplinu od vlati trava. Na podnevnoj žegi prstohvat Sunca molim. Kad te nema, vrijeme je mjera propadanja stvari. A kada si tu, okliznem se o riječ Popokatepetl i padnem u vulkan.
*
Pojavi se!
Procvjetaj nad ovim jorgovan dolom, jer šta da radim i kud da nosim kišu i kofer Sa kamenim bolom. Sini bar jednom. Zacari se. * Nespremnog me zrelost uhvatila. Za gušu i jaku, za nos me vuče. I samo nekad između dlanova, pod glavom nepoznatih spavača, noću te opet čeznem.
No comments:
Post a Comment