Milan Stanišić - Vrati se (Without You I'm Nothing)

To su darovi, veče uz

Without You I'm Nothing

neobična zanesenost

sreća na tvom licu

udaljena, do kraja,

ništa Rembo, ta priča

Slobodna si

ja nisam

vrtim pjesmu peti

put zaredom

pjevaju mi Bowie

i Brian Molko na uvo

Kod nas ništa novo

ništa zarezi

samo tačke

zidovi

osjećanja što klize

nikuda

Dođi

bez tebe je more

crvene boje

dođi

umoran sam

bez tebe

Vrati se

gaji me zimzelenog

kao nekad

Vrati se

previše sam razbijen

od muzike

Aleksandar Vuković - Tri pjesme

Imam grudohvat stvari da ti kažem: Kada te nema, korake za sobom ostavljam po cesti I prosim toplinu od vlati trava. Na podnevnoj žegi prstohvat Sunca molim. Kad te nema, vrijeme je mjera propadanja stvari. A kada si tu, okliznem se o riječ Popokatepetl i padnem u vulkan.

*

Pojavi se!
Procvjetaj nad ovim jorgovan dolom, jer šta da radim i kud da nosim kišu i kofer Sa kamenim bolom. Sini bar jednom. Zacari se. * Nespremnog me zrelost uhvatila. Za gušu i jaku, za nos me vuče. I samo nekad između dlanova, pod glavom nepoznatih spavača, noću te opet čeznem.

Anđela Despotović- Dunja

Njegova je Dunja, zaista, mirisala na dunje
Njegova je Dunja bila žuta
U licu, u rukama
Masna, posuta puhorom
Po obrazima
Njegova je Dunja bila čvrsta
U telu, u karakteru
Umela je da čeka
Na ormaru, ili u njemu
Zato ju je, valjda, i zvao- Dunja...
Njegova je Dunja bila suva
I ispijena
Kao davno ubrana
Njegova je Dunja bila crvljiva
Od sumnje i nemira
Što polažu jaja u srcu žene
Pa ono truli
I odaje miris starih, ustajalih dunja
A one samo tome i služe
Da u kući mirišu na ženu, na dunju...
Njegova je Dunja bila, kako se to u narodu kaže, ubijena
Kao kad voćka tresne o zemlju, pa joj meso pomodri
Njegova je Dunja bila, tako, ubijena
Od pada na zemlju, sa svoga neba
Te su joj od tuge, kaže, po vratu i člancima
Izbijale mastiljave mrlje, kao koprivnjača
Njegova je Dunja bila dunja, i zaista
I kao svaka druga dunja, bila je... zaboravljena