Milan Stanišić- Prvog jutra po Postanku

Ne dešava se prvi put

a ne možemo objasniti nijedan

Svi smo mi negdje,

tu i tamo, izgubili sebe

nekom prilikom

Nema pravednosti.

Ali postoji Kraljevstvo Milosti.

U istoimenom filmu

Jake umire, a Terry Noonan ostaje živ

Nema smisla, ni jasnosti.

Pa možda je State of grace zapravo

drevni san Konstancija Hlora

Odamo li se čarima takve estetike

lako ćemo doći do spoznaje:

Naš grad ne postoji. On je kontemplacija

Antuna Padovanskog

Čovječanstvo je fikcija začaurena

u njegovoj glavi. Događaji imaginacija.

Prostor i vrijeme nisu ni postojali

do one ranofebruarske noći

Prvog jutra po nastanku svijeta,

prestajali smo

da prividno postojimo.

Zabluda je nestala, a ti si nastala

Od mog rebra

Branka Knežić-Poeta

Blago meni, Stameni Što mi oko osokoli. Pravedni poljubac biserni Čelo mi oboji. Emanuile, blago meni Jer si čuvar djevojačke zvijezde Koju Nebo pohrani U san poete. I svjetlost si sjeni Kada ustukne Duh isprepadani. Blago meni, jer Srce vuka u junaka I znoj teški, Čemerni U krilu mi zatreperi. Osana mi u grlu zastade, Da opet tebe nahodim, blago meni! Evo srca! I cijelog bića! Na službu Tebi! Neka u ljubavi krvari Pod teretom ovosvjetskog soja, neka stenje I pojem toplim napoji Dušu suzom bremenitu Poetu. Blago meni...poetu.

Braco Subotić- Hvala tebi svakako

 

Hvala tebi, svakako. Za osmijehe i cvijeće Za pogled sa terase Za ponuđenu šolju čaja, onog jesenjeg dana. Za sve marame i ešarpe kojima sam zaklanjao
svijetlost u svim sobama stana. Za sve zdravice kojim uzvisismo čase što podigosmo,
za sva stenjanja. Hvala tebi, svakako što nikad nismo olako uzeli u obzir nas same tek tako. Hvala ti za ruku koju si primila tog izmišljenog dana Za sve žmarce i boli radosti njegovanja. Hvala ti na svemu Hvala tebi, svakako Možda trebaš njemu meni ne smeta, dakako.