Foto: Privatna arhiva/Stevan Zeković
BILO GDJE
Blijed dan, miran, tih i ja sam sada sam
Bilo gdje
Prolazi sat po sat, žurim i ne stižem ja
Bilo gdje
Svemu dolazi kraj i naći će te ma da si sada
Bilo gdje
Boca, brod i poruka u njoj nosi istinu i znoj
Bilo gdje
NAMA NIKAD NIŠTA NEĆE BITI JASNO
Vrijeme je silovatelj i ubica
I nikome nije jasno
Zariveni u prelesti
Ešafot i vijesti
Sve je isto a ništa nije
Miris koji je uporan
Neprolazan
Topao vazduh miluje
Dlan nije pokisao
On samo skuplja suze
Otežale, pa se stropoštale
Od čitanja poezije
Sve je tako isto a ništa nije
Ko se to smije
I šta mu je smiješno
Pobogu...
Nama nikad ništa neće biti jasno!
Zato imaš tremu
U svemu
Ko te je takvog izlomio
Lišće šušti nizvodno
A svi dani gdje će...
A ja volim da plivam
A možda se i utopim
A?
Suze prije kiše,
Kao da znaju da neće biti
Usamljene
Kad bih ja samo znao...
Nama nikad ništa neće biti jasno!
VOŠTANI TALASI
Opet ta kosturna obala
prekriveni muljem i školjkama
tumaraju staklasto, bridi
uzburkala koprena
ona prilazi tiho
u plućima rasut humus i potreba
možda vidiš u meni
da kapiram
kamena riba se stidno mrestila
stražari spavaju
ruke njene, čokot
prave rupe po jezgrastim
njedrima
ne znam da l' je ostala
il' otišla
potopljeno povečerje u klepetanju
crkvenog horizonta
svičevi zvone
iznurenim petrolej-lampama
razobliče voštani žad
Džonatan Lingviston osluškuje,
pljuska zapomaganje
gutam svetionik
slanim morskim kapima
to ja njemu sviram
Sad sam sam...
PLAVETNI SPOKOJ
Stidljivo i nenametljivo
Tek poneki povjetarac
Topao i blag
Podsjeti nas da se
Opijeni prenemo
Zašušti stidljivo
Skit pod pokrovom
Časnog mira
Cvrčci poju
Radosno se ore
Topla mjesečina
Odjekuje kroz septembarsku noć
Večernje psalmopojanje i
Nas dvojica
Kao na svijetu sami
I bez olujnih vihora,
Blagouhani prostor
Plavetnog spokoja
Biografija autora
Stevan Zeković rođen je u Bijelom Polju 1998. godine. Kršten početkom naredne godine u porodičnoj kući. Trenutno nastanjen u Podgorici. Diplomirao je engleski jezik i književnost.
Kao dijete bio je vrlo talentovan za crtanje, pa je išao i na školska takmičenja. Umjetnost je, dakle, našeg pjesnika zanimala od malih nogu.
Nakon crtanja, autor se zainteresovao i za muziku i voli da izvodi pjesme Nikole Vranjkovića na gitari.
Tokom studiranja probudila se želja i za poezijom.