Milan Stanišić- More u nama

Ti si izvan mene

ja sam izvan sebe

mi smo ispod neba

a u nama je more

Ja volim čuti trombon

i ti, Artura Sandovala.

ne slušamo nikad zajedno

iako se kapiramo na mahove

Sada se probudio osjećaj

čini mi se kao da te znam

i da nikad neće da utihne

iako moraće, iako nužno je

Ja sam izvan tebe

Ti si izvan sebe

jutros smo se mimoišli

i prekjuče, i svaki dan

Možda sam te ugledao nekad

a moguće je i da si samo san

kao igra udaljenih delfina

kao more koje nas prožima

Milan Stanišić- Savršeno nedostatni

Tražimo istinu, tu i tamo

u svjetovnosti i duhovnosti

mada ti svijetovi i ne moraju

da budu međusobno isključivi

a nije nemoguće da je istina

možda i prejaka i hladna riječ

Ipak odsjaji božanskih prizvanja

imaju jednu spontaniju notu

koja razobličava sva naša mnjenja

Tako, Gospod voli kada nam je dobro

i kada želimo da nam bude dobro

a tužan je kada sebi strogo sudimo

U naše vrijeme napisano je puno knjiga

o oslobađanju i moći sadašnjeg trenutka

ali stvorili su se veliki problemi i zablude

kad smo sledeći takva saznanja počeli

da gorifikujemo samo ono zemaljsko

izjednačavajući neobremenjenost i požudu

I počeli smo da se plašimo, ljudi i svijeta

jer smo usled naših plitkih rezonovanja

čeznući da budemo bolji, počeli da gajimo

strast izvjesne ljubomore na Boga

bez čežnje da u mjeri koja nam je dostupna

pokušamo da tu nemoć kroz Njega obožimo

Milan Stanišić- Sunovrat jedne ljubavi

''Being in love means you are completely broken
Then put back together the one piece that was yours''

(Jason Molina)



Odbrujava poslednji dan u decembru

najupornije iskre ljubavi se gase

Gubimo se u dugom zagrljaju, u parku

Bliskost hladna govori da brzo će kraj

Odbrujava poslednja decembarska noć

Kisjele su kiše opkolile moj kosmos

Hvatam ti pogled, činiš se daleka

Slutim da se naše zajedništvo ruši

Kako je čudno što si cijelo veče odusutna

i što najdublje riječi ne dopiru do tebe.

Nestali  su uzvišeni trenuci katarze

A koraci nam spori i teži od nebesa

I ne mogu da  utjehu ti kao nekad pružim

a ne želiš prestati da želiš da sumnjaš

Sav naš spokoj ruši dubok i nijem uzdah

Mi nismo rođeni da budemo srećni