 |
Foto: Privatna arhiva
MORNARU ŽIVOTA MOG
Mornaru života mog,
Ima te najviše u vodi.
Znaš, to sebično plavetnilo
Ispunjava mi srce mirisom tvojim
Kad god ga ugledam.
I zaista ne znam što me tako prokleto na tebe sjeti.
Kratko si ostao na mojoj stanici,
Pa sad sa visine
Gledaš moje borbe, pobjede i poraze.
A tvog odraza u svakoj ima.
Jer kako drugačije.
Zauvijek tvoju narav nosim.
ZAVOLJESMO SE TI I JA
Katkad se zapitam,
Da li ljudi koji žive
Iza ove žive ograde i kapije od metala skovane,
Gledaju ovu stazu kao i ja.
Godinama se vraćam na ovo mjesto
Posmatrajući ovu stazu kao stazu života.
Sa obije joj strane odiše život
Iako je kamenom ograđena, odiše život
Gdje joj se nazire kraj, ti vidis beskraj.
Na moru život je jednostavniji.
Nema potrebe za suvišnim riječima,
Samo vjetar i valovi govore.
Zavoljesmo se, ti i ja ipak,
Plavetnilo i tvoji horizonti mi postaše kuća mira.
Kad me pitaju,
Šta vidiš kad se tako daleko zagledaš
Kažem im – budućnost
Blisku ili daleku,
Kako se već uzme,
Bitno da je lijepa i spokojna
Kao spajanje neba i mora.
PODGORICA
Ovo je grad u kojem sve miriše na dom.
Na nešto moje.
Na boje uz koje sam odrasla… i za koje
sam odrasla.
Grad pun grafita, znate
Onih dječaka u koje smo se sve nekad zaljubljivale.
Grad u kojem imamo izraze samo nama poznate.
Ovdje se nekako lakše diše.
I sunce je toplije.
Žao mi je svih onih koji
Ne vide ljepotu ove naše dame.
Srećna sam što sam baš ovdje odrasla.
A kad danas čujem: “Ona je iz Podgorice, snaći će se”,
samo se nasmijem.
Jer mi smo naučeni da se borimo — ali i da bodrimo.
Da znamo i za kuma, i za brata, i za komšiju do vrata.
I samo me nešto stegne u grudima kad me pitaju na ulici:
“Izvinite, jeste li odavde?”
A ja kažem — jesam.
Biografija autorke:
Suzana Đurišić rođena je 6. marta 1997. godine u Podgorici.
Osnovno i srednje obrazovanje završila je u rodnom gradu - Osnovnu školu „Boro
Ćetković“ i Srednju mješovitu školu „Ivan Uskoković“. Akademski put nastavila
je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odsjeku za filozofiju, gdje je diplomirala
2020. godine.
Volonterka Crvenog krsta Crne Gore postaje 2014. godine kada shvata važnost humanitarnog rada i to postaje njen put.
Profesionalni put nastavlja kroz stručno osposobljavanje u srednjoj školi, kao profesorica filozofije, gdje stiče i nastavničku licencu. Ipak, život je vodi drugim putem ka medijima. U novembru 2020. godine započinje svoju karijeru u Radio-televiziji Budva, najprije kroz radijsku obuku, a potom i na televiziji, gdje radi i danas.
Članica je Sportsko-rekterativnog društva "Open Water" gdje nastavlja put humanosti i solidarnosti.
Majka je dvoje djece sina Nikolaja i kćerke Iris.
Između filozofije, medija i svakodnevice,
nastaje njena poezija: tiha, lična i iskrena.
